Kad se obučem i spremim za neko slavlje, volim da nosim sat jer tad predstavlja neki vid nakita, kao neki status. Neki ljudi imaju stav da “sat predstavlja čovjeka”. Na primer, možete da ocijenite kojem nivou u klasi neki čovjek pripada, u smislu ako nosi skup sat, pripada višoj klasi ljudi. Kao što odijelo ne čini čovjeka, ali ga prikazuje u nečijim očima, tako i satovi prikazuju čovjeka na određen način.
Smart watch su se isto nosili jedno vrijeme, ali to također nije toliko praktično kao što se priča. Smart watch ima mali touch screen, mali ekran, mnogo malo opcija i mogućnosti. Ja bih prije nosio klasični sat, nego smart watch, jer je to nešto što ima svoju sentimentalnu vrijednost. Usporedio bih to sa automobilima – oldtajmerima. Nećete ih vidjeti mnogo na ulici, ali kad neko vozi oldtajmera svi se okrenu za njim i kažu “vau”, baš i zbog toga što ih nema toliko na ulicama. Na mene i stari satovi imaju takav utjecaj.
Ranije sam dosta razmišljao o tome koji bi sat kupio za posebne prilike, da odražava mene samog. Ja ne pridajem veliku važnost mehanizmu sata, iako je kad su stari satovi bili u pitanju jedino to bilo važno. Mislim da su današnji satovi toliko usavršeni, da je sad bitan njihov izgled i kako će se oni uklopiti uz samog čovjeka. Ne stoji svaki sat isto na svakoj osobi. Neki satovi u vrijednosti od 150-200 Eur mogu da daju isti osjećaj kao neki satovi od 2000-3000 Eur, s obzirom da su ti mehanizmi danas toliko usavršeni da ne mogu da se pokvare. Jedino što ako izgubite sat veće vrijednosti, više ćete financijski izgubiti. Ali u pogledu trajnosti sata, mislim da će i skuplji sat i onaj od 150-200 Eur podjednako trajati.
Ali poanta je priče da su stari satovi nekako imali „dušu“, zato ih toliko volim i cijenim. Nekada je bio pojam imati sat, nije ga imao baš svatko – i to je bila posebna čar sata u tadašnje vrijeme.…